Negdje na dnu srca
Donose vino domaće,
prozori tvoji zaspat će,
ne spuštaj kad te nazovem,
sta ću, moram.
Poneki osmijeh slagat ću,
poneku sreću odglumit ću
i sve se lažem Proći će,
a znam da neće.
Šta ti je vrijeme donijelo,
il' bolje, šta je odnijelo,
od kako nismo zajedno,
al' svejedno.
Sve da se nebo otvori
i padnu zvijezda grozdovi
ni jedna od njih, Nataša,
nije naša.
Negdje na dnu srca,
duboko u meni,
nešto me tjera, ej, tebi kao ženi.
Negdje na dnu srca,
nešto me veže
i što sam stariji bit će mi sve teže.
