Jedna zima sa Kristinom
Jedne proste Vojvođanske zime,
na salašu prijatelja mog
malo društvo se skupilo iz grada
sve mladići iz dugih školskih dana
a na vratima doma, uz plamen petrolejke
se smješilo lice na nas
Jedne proste Vojvođanske zime
na salašu prijatelja mog
dok su ruke još promrzle od puta,
dugo stresale pahulje s kaputa
ti si prišla i od srca mi pružila
čašu crnog vina
Kristina, Kristina
Dobra vam noć, prijatelji
dobra vam noć, dobro nam došli,
dobra vam noć, prijatelji,
sjedite tu i zapjevajmo svi
- - -
...Onda smo izašli na dvorište
ja i Kristina
Škripao je snijeg pod nogama
ljubio sam je, ljubio...
Da li se sjećaš, Kristina?
