Večernja ljubav
Tu su još ostaci jela
prazne čaše i kruh načet
sjena tvoga mekog tijela
ljubav koja može počet
Prije nego što me dirne,
tvoja ruka svjetlo gasi
tvoje oči sad su mirne,
raspletene tvoje vlasi
I zar ima nešto ljepše
od tih večeri što cvatu
tvoje ruke sve su mekše
na mom licu i na vratu
Kad se naše usne spoje
na toj postelji u mraku
teče vrijeme što ga broje
spore kazaljke na satu
Tu su još ostaci jela
razlomljeni kruh i krevet
neraspremljen stol i zdjela
nešto sati, možda devet
Neko vrijeme što nas bistri
kad u večer našu uđe
mjesto tvojih ruku čistih
vjetar će pospremit suđe
