Moja Jubav
Iz mora san pruži tebi ruku,
da ti bilo lice dodirnem.
Mokar naspram vitru, slidi san ti trag,
di si se skrila, jubavi.
Iz stine san ubra tebi cviće,
oku tvome da ga donesem.
Mokar naspram vitru, slidi san ti trag,
di si se skrila, jubavi.
Dal te bole ove pisme riči,
što kroz suze tebi pivan ja?
Da ne plačem, ne bi znala da si
meni potribna.
Dal te bude ove pisme zvuci?
Sve san tebi oprostija ja,
moja jubav nek ti je pri ruci,
kad ti zatriba.
