Kaća
Više od svih vila, dama i metresa
sva je bila nalik žaru ljetnog krijesa
više od ljepote, razuma i trača
sve što srcu treba imala je Kaća
Imala je nagost usnulih sirena
čas je bila dijete, čas je bila žena
plahost šumskih srna, razvrat od Bocaccia
sve što srcu treba imala je Kaća
Sva je bila topla izvan sna i zbilje
vjetar kad je sretne, zaboravi milje
dok joj nosi glazbu zvono s rodnog Brača
sve što srcu treba imala je Kaća
Dok je bila ovdje sve je bilo življe
koliko je noći ljubila me divlje
imala su jutra miris koromača
sve što srcu treba imala je Kaća
Svjetlost rado lomi uvid njenih zjena
krotka je ko janje divlja ko hijena
nudila mi s pladnja smokava, rogača
sve što srcu treba imala je Kaća
Njihala se lako lomna sva u boku
neba su joj modra klijala u oku
bacila je na me čini s lijepog Brača
sve što srcu treba imala je Kaća
To što ona ima prkosna i mazna
nikad neće stati u ta slova prazna
ruka moja drhti dok se pera laća
sve što srcu treba imala je Kaća
Koji smo to ljudi i od koje vrste
kada u naš život usud mješa prste
plovi mutna lađa kanalom do Brača
tamo živi ona, tamo živi Kaća
