Djeca jednog vijeka
Mi smo djeca jednog vijeka
Što protiče kao rijeka
I nemirna i krvava
Protičući ne svršava
Mi smo djeca jednog vijeka
Što protiče kao rijeka
Cvijet odnosi što ti pruža
Divno trnje mrtvih ruža
Mi želimo osmijeh brata
Da ne bude patnje, rata
Da ne budu srca pusta
Niti nijema naša usta
Da te netko sretan voli
Da osjeća tvoje boli
U nevolji ruku pruži
Na tvom stolu kruh usluži
Mi smo djeca jednog vijeka
Što protiče kao rijeka
U svom bijesu kad će stati
Tko li će je obuzdati?
