Necu izdat ja
Kao stjena što se ne da
žegama, divljim olujama
i ja nikad ne dam se
kroz stvarnost lutam.
Život moj je poput hladne rijeke
beskrajan i vijuga se,
iz nekog razloga neznana
negdje ipak prestaje.
Nisam sudac, a ni mudrac,
teško nosim to kamenje,
to breme sjećanja
na svojim leđima.
Gdje god dođem, kud god prođem
već je netko odlučio
u ime onoga što nas je stvorio
a nije se borio.
Refren
Neću izdat ja Boga nikada,
neću gasit sunce koje s neba sja,
neću zbog tebe rukom na sebe,
jer ti me voliš i ti se moliš za mene.
