Pusti
Adastra:
Dižemo silne zidove svojih ego tripova,
a iza njih smo usamljene skitnice.
Najgore je kad desi se,
da u trenu nestane,
ono što gradili smo,
sad je prazan hram.
Kako se lako odreći jedni drugoga,
sve svete stvari, danas ništa ne znače.
Negdje u tami prkosi,
pravednik koji doziva,
vjetar što utjehom će izbrisati bol.
Ref.
Pusti nek' misle što hoće x2
General Woo:
Opet prkosim u tami,
ovog puta nema vraćanja,
ja sam pravednik ovo su nepravedna sjećanja.
Pamtim sreću koja traje duplo manje,
Malo procvjeta pa se pretvori u sranje
I kad postanem princ drugi dan sam opet žaba,
Umoran i nemoćan ko neka stara baba.
Sve je usporeno opet osjećam se grogi,
Sve što boli u trbuhu mi se se zdrobi.
Odbijam bit' provociran,
Odbijam bit' iznerviran,
Odbijam bit' drogiran, pijan, izoliran.
Zašto više nismo ljudi dobre volje ?
Zašto naše ne valja a tuđe je bolje ?
Zašto sve što raste mi režemo u korijenu?
Zašto nepromjenjivi obećavaju promjenu ?
a svijet je nekad lijep kada gledam ga takvog,
Na njemu nema dosta hrane al'...
(Ima metak za svakog !)
Ref.
Pusti nek' misle što hoće x3
General Woo:
Zašto dižu se zidovi stvoreni iz boli
i tko su svi ti umjetni idoli?
Govore sorry kad za milost se moli
A reklame im govore kako se živi i voli.
Zato opet idem nazad,
Duboko ispod,
Dublje nego ikad gdje visoko je pod
I bit će mi dobro,
Sve nevažno proć' će,
A do tada puštam ih nek' misle šta hoće.
Ref.
Pusti nek' misle što hoće x3
