Adastra Pusti

Adastra:
 

Dižemo silne zidove svojih ego tripova,

a iza njih smo usamljene skitnice.

 

Najgore je kad desi se,

da u trenu nestane,

ono što gradili smo,

sad je prazan hram.

 

Kako se lako odreći jedni drugoga,

sve svete stvari, danas ništa ne znače.

 

Negdje u tami prkosi,

pravednik koji doziva,

vjetar što utjehom će izbrisati bol.

 

Ref.

Pusti nek' misle što hoće x2

 
General Woo:
 

Opet prkosim u tami,

ovog puta nema vraćanja,

ja sam pravednik ovo su nepravedna sjećanja.

Pamtim sreću koja traje duplo manje,

Malo procvjeta pa se pretvori u sranje

I kad postanem princ drugi dan sam opet žaba,

Umoran i nemoćan ko neka stara baba.

Sve je usporeno opet osjećam se grogi,

Sve što boli u trbuhu mi se se zdrobi.

Odbijam bit' provociran,

Odbijam bit' iznerviran,

Odbijam bit' drogiran, pijan, izoliran.

Zašto više nismo ljudi dobre volje ?

Zašto naše ne valja a tuđe je bolje ?

Zašto sve što raste mi režemo u korijenu?

Zašto nepromjenjivi obećavaju promjenu ?

a svijet je nekad lijep kada gledam ga takvog,

Na njemu nema dosta hrane al'...

(Ima metak za svakog !)

 

Ref.

Pusti nek' misle što hoće x3

 
General Woo:
 

Zašto dižu se zidovi stvoreni iz boli

i tko su svi ti umjetni idoli?

Govore sorry kad za milost se moli

A reklame im govore kako se živi i voli.

Zato opet idem nazad,

Duboko ispod,

Dublje nego ikad gdje visoko je pod

I bit će mi dobro,

Sve nevažno proć' će,

A do tada puštam ih nek' misle šta hoće.

 

Ref.

Pusti nek' misle što hoće x3